Rad uvodi dva nova termina književne onomastike: (1) ortografsku klopku, odnosno pojavu u kojoj suvremeni hrvatski autori fantastike i znanstvene fantastike fantazmonime (izmišljene onime književnih djela) pišu prema engleskim ortografskim pravilima (u nekim slučajevima rabi se mješavina engleskog i hrvatskog pravopisa) iako za time nema potrebe; (2) onomastičku intruziju, odnosno pojavu u kojoj hrvatski autori nadijevaju imena koja logički ne bi mogla postojati u sekundarnome književnom svijetu. Rad analizira nekoliko novijih hrvatskih znanstveno-fantastičnih i fantastičnih romana s obzirom na anglo-američki utjecaj na tvorbu antroponima, toponima i krematonima te navodi niz primjera ortografske klopke i onomastičke intruzije uočenih u analiziranim djelima.