Članak se bavi metaetičkim aspektima knjige Etika Franje Markovića. Markovićeva opažanja o prirodi morala nastojim interpretirati u kontekstu suvremenih metaetičkih pozicija, a pritom je naglasak stavljen na njegovu raspravu o izvorima etičkih načela, u kojoj se on jasno smješta u tradiciju onih autora koji etiku pokušavaju utemeljiti u sentimentu. Ukazujući na relevantne dijelove njegove rasprave, u tekstu sugeriram da Marković zagovara senzibilističku verziju moralnog sentimentalizma i da je potporu takvoj interpretaciji moguće pronaći u Markovićevu razumijevanju odnosa između etike, psihologije i estetike. The article deals with the metaethical aspects of Franjo Marković’s book Ethics . I try to interpret Marković’s observations about the nature of morality in the context of contemporary meta-ethical positions, while emphasizing his discussion of the sources of ethical principles, in which he clearly places himself in the tradition of those authors who try to ground ethics in sentiment. Pointing to the relevant parts of his discussion, I suggest that Marković advocates a version of moral sentimentalism – namely, a sensibility theory – and that support for such an interpretation can be found in Marković’s understanding of the relationship between ethics, psychology and aesthetics.