Pisan i ureðen u trostrukom ključu koji ujedno prati i trostruka struktura zbornika, on nas grosso modo uvodi u socijalne, tehničke, povijesne, ali i afektivne narative koji se obavijaju oko, ali i ucjepljuju u finalni proizvod, objekt - konzervu; govori nam pritom i o povijesti razvoja ribopreraðivačke industrije u korelaciji s usko povezanim djelatnostima poput ribolova te se naposljetku sidri u prikazu i analizi rada, odnosno njegovih mijena i mutacija u postindustrijskom periodu koji stremi k turizmu kao gotovo isključivoj privrednoj grani. S jedne strane to je specifična terminologija karakteristična za povijest prerade, poput garuma (riblji umak, začin jelima), ali i u suvremeno vrijeme korištenog rječnika poput svićala, barila, barake, sardelina, papalinka, šperuna itd., dok nas s druge strane približavaju idiosinkrazijama te industrije u nizu lokalnih miljea. Prerada ribe u Istri za vrijeme poratnog perioda vojne uprave, ali i tvornice smještene u nizu otočkih mjesta poput Plavice u Cresu, Fabrike i Ambalaže u Veloj Luci, Kvarnera u Malom Lošinju, odnosno tvornice u južnoistarskom mjestu Banjole, a koja je od 1927. do 1990. godine djelovala pod imenima Angelo Parodi, Učka, Istra, Mirna, većim su dijelom danas mahom nestalog industrijskog arhipelaga. Treća cjelina zbornika "Od rada ka povijesti rada" (Nataša Rogelja Caf, Alenka Janko Spreizer, Srečko Gombač, Dunja Janković, Iva Kosmos, Martin Pogačar i Tanja Petrović) vodi čitatelje u niz reartikulacija, odnosno današnjih interpretacija i pokušaja oživljavanja nekadašnjih fabrika i tvornica.