Mentoriranje tijekom specijalističkog usavršavanja, poglavito tijekom specijalističkog usavršavanja temeljenog na kompetencijama osnova je intelektualnog i profesionalnog razvoja specijalizanta. Specijalizanti očekuju od svojih mentora oštroumno vođenje tijekom razvoja vlastite karijere temeljeno na procjeni vještina i stavova. Mentoriranje tijekom specijalističkog usavršavanja treba pomoći specijalizanima da dosegnu svoj puni potencijal i dobro mentorstvo preduvjet je uspjehu tijekom specijalističkog usavršavanja. Najkorisniji oblik mentorstva tijekom specijalističkog usavršavanja svakako je pozitivan odnos mentora i specijalizanta, što uvijek rezultira povjerenjem i poticajnim okruženjem za učenje. Odnos mentora i specijalizanta definiran je kao dinamički obostrani odnos između iskusnog medicinskog profesionalca (mentor) i početnika (specijalizanta) s ciljem promocije i razvoja obaju dionika. Odnos mentora i specijalizanta dinamičan je i višeznačan, najbolje se može opisati kao simbiotski odnos u kojem oba dionika imaju odgovornosti i na dobitku su ukoliko je taj odnos optimalan. Mentor svakako treba tijekom mentoriranja, osim učinkovitosti, postići i kolegijalan i prijateljski odnos. Optimalno okruženje potiče učenje i postizanje optimalnih ishoda tijekom specijalističkog usavršavanja. Svaki specijalizant priželjkuje mentora „otvorenih vrata“ koji osigurava odgovor na sve nedoumice i pitanja koja se pojave tijekom specijalističkog usavršavanja. Mentorship during specialty training, mainly during competency-based specialty training is fundamental to the intellectual and professional growth of the mente and mentees often look for astute guidance regarding career pathway from their mentors, based on an assessment of their skills and attitude. Mentoring is a time-proven strategy that can help young physicians to achieve their fullest potential and good mentorship is a prerequisite for success in any medical specialty. The most beneficial forms of mentoring have been positive relationships with attending physicians that resulted in trustworthy, nurturing environments that have facilitated learning. A mentor–mentee relationship is defined as a dynamic reciprocal relationship environment between an advanced career incumbent (mentor) and a beginner (mente), aimed at promoting the development of both. The relationship mentor-mente is a dynamic, multifaceted relationship, can best be described as a symbiotic relationship, wherein both parties have responsibilities and stand to gain if the relationship functions optimally. Mentor should use a way to train mentee that not only been effective but very friendly and collegial. This easy-going environment fosters learning and ensures optimal performance. Every mentee desires a mentor that maintains an “open-door policy” to address concerns and questions that arise during the course of training.