U članku se analiziraju pravni položaj i postupna integracija peregrina u rimsko društvo u kontekstu aktualne problematike vezane za doseljavanje velikog broja migranata u EU. Analizirana je situacija neposredno prije donošenja tzv. constitutio Antoniniana 212. kojom su gotovo svi slobodni stanovnici države dobili rimsko građanstvo. Posebno se problematizira pravni položaj migranata i pitanje privlačnosti rimskog građanstva u različitim razdobljima. Predmet analize su i različiti načini stjecanja rimskog građanstva te posebno okolnosti navedene konstitucije. Općenito se razmatra rimska politika načelne inkluzivnosti prema strancima kao i njena ograničenja. Naposljetku je pravni položaj migranata u Europskoj uniji doveden u kontekst prethodne analize, te su obrađene potencijalno srodne okolnosti između situacije u rimskoj državi te u Uniji u pogledu aktualnih ili budućih politika vezano za pravni položaj stranaca. The article analyses legal status of peregrini in Roman law and their gradual integration into Roman society within the context of the present issue associated with the large number of immigrants in the EU. Regarding Roman law the main focus of analysis was on the development up to the so-called constitutio Antoniniana from 212 which granted Roman citizenship to almost all free inhabitants of the Roman state. Legal status of peregrini and the problem of desirability of Roman citizenship in different periods is specifically addressed. Different methods of acquiring Roman citizenship are also analysed, as well as circumstances surrounding the aforementioned constitution. Generally, Roman policy of principal inclusivity regarding foreigners and its limitations are scrutinised. Finally, legal status of migrants in EU is put in the context of the previous analysis, and potentially relatable circumstances between Roman law and the current situation regarding the actual or future policies are examined.