U radu se istražuju negativne medijske kampanje u Hrvatskoj početkom devedesetih godina 20. stoljeća u kojima su tiskani mediji uslijed nesnalaženja u ratnim i poratnim okolnostima te pod utjecajem vladajuće ideologije stigmatizirali i progonili predstavnike kulturne i intelektualne zajednice Hrvatske. Također se istražuje u kojoj je mjeri u tim kampanjama korišten govor mržnje, ratnohuškačka retorika te modeli etiketiranja, stigmatiziranja i „sotoniziranja“ pojedinaca s ciljem ideološkog, profesionalnog i moralnog diskreditiranja tih osoba u javnom životu. Rad se nadovezuje na rezultate istraživača koji su propitivali govor mržnje i huškačku retoriku u hrvatskim medijima, a posebno istražuje negativnu medijsku kampanju protiv glumice Mire Furlan. Istraživanjem je utvrđeno da su tiskani mediji u izvještavanjima kršili etička i profesionalna načela i norme te su takvim pristupom ugrozili ljudska i profesionalna prava i demonizirali lik glumice u javnosti.