U članku se kroz tiskana vrela te arhivsku (Državni arhiv u Pazinu) i novinsku građu (Hrvatski list, L’Azione, Pučki prijatelj, Istarska riječ) predstavljaju i raščlanjuju statistike samoubojstava na području Istarske provincije između 1924., kada započinje službeno evidentiranje, i 1940. godine. Podaci su komparirani s prosjekom Kraljevine Italije te susjednom tršćanskom i riječkom provincijom, koje su zajedno s Istrom (i Goricom) činile regiju Julijsku krajinu (Venezia Giulia), a koja je bilježila najviše stope suicida na državnoj razini za čitavoga međuratnog razdoblja. Brojni novinski članci, posebice list L’Azione, koji je opširno i često pisao i izvještavao o pojedinim slučajevima suicida, te izvještaji kvesture omogućili su donošenje okvirnih zaključaka, unutar područja povijesne znanosti, o najzastupljenijim dobnim, spolnim i socijalnim skupinama Istrana koji su si uskratili život kao i o njihovim motivima te sredstvima kojima su ga počinili. Od kraja 20-ih godina dolazi do promjene u medijskom fašističkom diskursu te pojam suicida postaje predmetom cenzure kao nepoželjan element u izravnoj opreci s Duceovom vizijom demografske politike i veličine talijanske nacije i talijanskog duha.