U ovom radu opisuju se događaji na području koprivničke i đurđevačke Podravine od kasne jeseni 1944. godine, odnosno nakon partizanske ofenzive uslijed koje je većina Podravine došla pod kontrolu NOV-a pa do završetka Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine. Autor pokušava dati pojašnjenje zašto je to razdoblje bilo najteže doba Drugog svjetskog rata za cjelokupno stanovništvo Podravine. U prosincu 1944. godine u Podravinu su stigli vojnici Crvene armije s kojima su Podravci tada prvi puta došli u doticaj. Nakon toga uslijedila je velika osovinska ofenziva tijekom koje su u Podravinu stigli pripadnici njemačke kozačke divizije koja je počinila neke od najvećih zločina nad civilima u tom dijelu Hrvatske. U Podravini je djelovala i Bobanova Crna legija, koja je u Podravini ostala zapamćena po okrutnosti i brojnim javnim smaknućima suradnika i simpatizera NOP-a. Stanovništvo koprivničke i đurđevačke Podravine je u posljednjim mjesecima rata u strahu iščekivalo njegov svršetak te je golo preživljavanje bilo najveća briga svakog pojedinca. U radu se prikazuje i diverzantski tečaj kojeg su u Peterancu polazili ustaški operativci, uvježbavajući se za budući gerilski rat.