U radu se istražuju „bolnički stihovi“ iz suvremene ženske poezije: pjesme tematiziranju bolni-čki prostor, odvijaju se u njemu te opisuju tipične bolničke govorne situacije. Autorica analizira pjesme pomoću sredstava geopoetike i studija identiteta ‒ u svojim interpretacijama ona traži i suočava kategorije autobiografskih i atopijskih mjesta. U analiziranoj poeziji bolnica se pojav-ljuje kao „ne-mjesto“: ne-za-žene mjesto, nerazumljivo i negostoljubivo. Njezini hodnici, pro-zori i operacijske dvorane moraju se prvo racionalizirati i udomaćiti; oni izazivaju pitanja o smislu i identitetu. „Kirurški rez“, tako često opisan u ženskoj poeziji, ovdje se analizira kao otvoreni rez, ne samo tijela već i svijesti; to otvara nove metafizičke i eshatološke perspektive i problematizira odnos psiha – soma.