Iako su poljski vladari počeli ženiti nadvojvotkinje iz austrijske habsburške dinastije već sredinom 15. stoljeća, najvažnije unije sa stajališta povjesničara glazbe jesu prvenstveno one zaključene krajem 16. i u 17. stoljeću. Glavne protagonistice ovoga rada su Anna i Constanza Štajerska, dvije uzastopne supruge kralja Sigismunda III. Vase (1595–98, 1605–31), Cecilia Renata, kći cara Ferdinanda II. i supruga kralja Ladislava IV. (1637–44), te Eleanora Maria Josefa, kći cara Ferdinanda III. i supruga kralja Mihaela Korybuta Wisńiowieckog (1670–73). Glavni predmet ovoga istraživanja bio je pokazati kako su kraljevska vjenčanja jačala kulturne veze, uključujući one glazbene, između poljskog kraljevskog dvora i dvorova odakle su nadvojvotkinje dolazile. Posebna je pažnja posvećena postupnoj »italianizaciji« glazbene kulture na austrijskom Habsburškom dvoru (nadvojvodski dvor u Grazu i carski dvorovi u Beču i Pragu) te na poljskim kraljevskim dvorovima u Krakovu, Varšavi, Vilniusu i drugim gradovima, kao i na transferu talijanskih glazbenika i glazbenog repertoara između tih kulturnih krugova. Znatan je prostor posvećen i važnosti posjeta princa Ladislava Vase (kasnije okrunjenog kao kralja Ladislava IV.) dvorovima svoje ujne Marije Maddalene Austrijske u Firenci i ujaku caru Ferdinandu, suprugu Eleonore od Gonzage u Beču, za adaptaciju i diseminaciju opere kao vrste i talijanskog plesnog stila u Poljskoj.