Nove litostratigrafske jedinice na hrvatskoj strani Jadrana su nedavno predložene i usvojene, i trenutno su u uporabi, poglavito u pleistocensko-holocenskom nizu. Tako su u Sjevernom Jadranu prvo uvedene dvije nove formacije (Istra i Ivana), a zatim imenovana tri nova litostratigrafska člana unutar formacije Ivana, te predložena promjena naziva formacije Susak. Nadalje, u plitkom odobalju Južne Dalmacije, tj. paleo taložinama rijeke Neretve, imenovana je formacija Neretvanski kanal koja je podijeljena u članove pijesci Neretva i član Malostonski zaljev. Kako je definicija litostratigrafskih jedinica često opisni zadatak, u ovome radu je pomoću algoritma i programskog koda izrađenog u programu za statističku obradu podataka „R“ omogućeno pojednostavljenje tog zadatka na temelju dovoljnog broja izmjerenih vrijednosti šupljikavosti po okomici stijene ili taložne sekvencije. Algoritam izravno određuje način testiranja hipoteza o normalnosti razdiobe šupljikavosti, a programski kod to praktično numerički i grafički rješava. Ispitivanje se izvodi Shapiro-Wilkovim testom. Ovisno o rezultatima testiranja nulte hipoteze (normalna razdioba mjerenih podataka) lako je ocijeniti radi li se o homogenoj, propusnoj ili nepropusnoj, ili heterogenoj litostratigrafskoj jedinici, koja se uvijek može razlikovati od krovine i podine. Na temelju rješenja, te poznavanja zemljopisnog mjesta gdje su reprezentativni podatci uzeti, jedinicu je lako imenovati prema pravilima litostratigrafske nomenklature.