Cilj istraživanja je objasniti rodne razlike u odabiru studija u stereotipno muškom obrazovnom području. Dosadašnja istraživanja pokazuju da su žene podzastupljene na većini tehničkih studija te da adolescenti/ce imaju stereotipne predodžbe o tehničkim zanimanjima i prirodnim znanostima, a posebno fizici, kao primjerenijima za muškarce. U istraživanju su se željele provjeriti pretpostavke modela očekivanja i vrijednosti Eccles i suradnika/ca o faktorskoj strukturi motivacijskih koncepata u domeni fizike, rodnim razlikama u motivaciji i stereotipima te o ulozi motivacije i stereotipa u objašnjenju namjere odabira studija na kojem je fizika važna. U istraživanju je sudjelovalo 349 učenika/ca trećih razreda općih gimnazija iz Zagreba i Karlovca (djevojke 68,1%). Ispitani su različiti aspekti motivacije za fiziku (očekivanja uspjeha, procjena vlastitih sposobnosti i subjektivne vrijednosti fizike), stereotipi o fizici i namjera odabira studija na kojem je fizika važna. Rezultati su potvrdili trofaktorsku strukturu subjektivnih vrijednosti, s očekivanim faktorima interesa, osobne važnosti i percipirane korisnosti fizike, a tvrdnje koje ispituju očekivanja uspjeha i percepciju vlastitih sposobnosti u fizici tvorile su jedan faktor. Novonastale skale pokazale su zadovoljavajuću valjanost i pouzdanost. Mladići su imali veću namjeru upisati studij na kojem je fizika bitna, a fiziku su smatrali zanimljivijom i korisnijom za nastavak obrazovanja nego djevojke. Regresijske analize su pokazale da procjene fizike kao zanimljivije i korisnije predviđaju snažniju namjeru odabira studija kod djevojaka i mladića. Odbacivanje stereotipa o fizici kao korisnijoj za mladiće bilo je povezano s većom namjerom odabira tehničkih studija/studija fizike samo na uzorku djevojaka.