Primarni cilj u upravljanju pedijatrijskim dišnim putem je osigurati oksigenaciju i ventilaciju. Upravljanje dišnim putem kod pedijatrijskih bolesnika je rutina u rukama iskusnog pedijatrijskog anesteziologa. Problematičan dišni put kod pedijatrijskih bolesnika je rijetkost i vezan je za anatomske i fiziološke nalaze kao što su kongenitalne anomalije i sindromi, traume, infekcije, oticanje i opekline. U prijeoperacijskoj pripremi pedijatrijskih bolesnika obvezno je korištenje prediktora za procjenu dišnog puta. Algoritam za teški dišni put kod pedijatrijskih bolesnika sastoji se od tri dijela: oksigenacije (A), intubacije (B) i spašavanja (C). Prema ovom algoritmu, ako se konvencionalnom laringoskopijom ne uspije vizualizirati glotis i realizirati intubacija, potrebno je koristiti alternativne alatke za vizualizaciju glotisa i intubaciju bolesnika. Ako se pogleda statistika, konvencionalna laringoskopija je uspješna i učinkovita u oko 98,5% slučajeva. Trebamo li zamijeniti Macintosh laringoskop video laringoskopom u našem svakodnevnom radu s pedijatrijskim bolesnicima? Je li video laringoskopska (indirektna) intubacija dostojna zamjena za fiberoptičku intubaciju kada je pedijatrijski dišni put u pitanju? Prema algoritmu fiberoptička intubacija u kombinaciji sa supraglotičnim alatkama za zbrinjavanje pedijatrijskog dišnog puta je standard. Uspostava protokola za opremanje, upravljanje i održavanje dišnih putova kod pedijatrijskih bolesnika te redovita obuka u uporabi alatki za zbrinjavanje dišnog puta je neophodna.