Naglim razvojem biologije i medicine medicinska profesija stoji pred novim izazovom. Uzeti pitanja ozbiljno u obzir jedino iz kliničkoga motrišta znači ispravno obuhvatiti kliničku situaciju pacijenta. Budući da su medicinske odluke uvjetovane kliničkom situacijom, te su zato heteronomne, a etičke odluke da bi bile ispravne moraju biti autonomne, može se dogoditi da medicinska rutina dođe u sukob s pacijentovim istinskim potrebama. Vrijednosti su aspekti istine, i zbog toga nisu relativne. Pitanja o vrijednostima različita su od pitanja o činjenicama jer pokazuju koliko humani, interpersonalni i empatijski aspekti medicine pridonose dobrobiti druge osobe. Otkrivaju koliko drugoj osobi znači ako joj se pristupa iz motrišta deontologije umjesto iz motrišta utilitarizma. Moralnost nema svoje uporište jedino u razlogu, nego tek u moralnome razlogu, stoga je važno cjelovito razumjeti kako društveni čimbenici odgovornosti, dužnosti i obveze utječu na građane koji više ne žele biti u ulozi pasivnih korisnika medicinske rutine.