U radu autori kritički ocjenjuju zakonodavstvo i praksu u Republici Hrvatskoj o temi videonadzora na radnom mjestu, a posebno se usredotočuju na nedavno usvojen Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. U tom se aktu, naime, utvrđuje više pravila o obradi osobnih podataka putem videonadzornih sustava te najviše upravne novčane kazne za slučaj kršenja pojedinih ondje navedenih pravila. Osim novih odredbi o videonadzoru radnih prostorija, u radu se detaljno ispituju nova opća pravila o obradi osobnih podataka putem videonadzora te povezane odredbe o upravnim novčanim kaznama, kao i raniji propisi na koje se ispitivane odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe oslanjaju. Cilj ovog istraživanja je ocjena uvodi li se novim pravilima potrebna jasnoća i pravna sigurnost u odnosu na postojeće zakonodavstvo i praksu te ocjena o njihovoj sukladnosti s odredbama same Opće uredbe o zaštiti podataka (uključujući onima o sankcijama). Autori također ukratko upozoravaju na pravila Opće uredbe o zaštiti podataka koja poslodavci, stručnjaci u području ljudskih resursa i pravni stručnjaci, trebaju razmatrati pri ocjeni pravne usklađenosti prakse videonadzora na radnom mjestu, uz napomenu da je iz opsega rada isključena analiza pravnih osnova za obradu osobnih podataka radnika i pripadajuća sudska i regulatorna praksa. Rezultati cjelokupnog istraživanja osnova su za zaključne kritičke primjedbe s de lege ferenda prijedlozima izmjena pojedinih analiziranih odredbi Zakona o provedbi Opće uredbe kako bi se osigurala veća pravna jasnoća i pravna sigurnost te usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka.