Ovaj se članak bavi konceptualnim konstelacijama pod kojima možemo analizirati suvremenu postdramsku kazališnu predstavu, konkretno kazališnu seriju Tragedia Endogonidia (2002 – 2004) kazališne skupine Socìetas Raffaello Sanzio kao tragediju ili niz tragedija, sa specifičnim naglaskom na ulozi straha u razumijevanju Tragedije Endogonidije kao tragedije. Smatram da je Tragedia Endogonidia doprinijela promjeni suvremenog razumijevanja tragedije prema onom, u isto vrijeme apstraktnijem i eksplicitnije materijalnijem, gdje je sidrenje tragičnog u konkretnoj ljudskoj sudbini i razrješenje kroz zaplet zamijenjeno “zaplitanjem senzorijalnog” ili “zaplitanjem slike”, realizirano anticipacijom povezanom s neodređenim osjećajem neugode i straha.