Obzor u kojemu se u suvremenoj filozofiji promišlja umiranje i smrt jest ontoantropoloski individualizam. On je inspiracijiski izvor i metafizički temelj novovjeke zapadnjačke civilizacije s osebujnom senzibilnošču za egzistencijalne probleme čovjekova individualnog postojanja. Nakon uvodnih poglavlja u kojima se promišlja neutraliziranje besmislenosti umiranja i smrti u 'samorazumljivim' kozmičkim i prirodnim zakonitostima nastajanja i nestajanja svega što jest, te reflektira iskustvo smrti u političko-državnoj zajednici kao 'drugom kozmosu', razmatra se smrt u obzoru probuđene i oslobođene individualnosti i egzistencijalne hermeneutike, inspirirane fundamentalnom ontologijom, kako je zasnovana u Heideggerovu djelu "Bitak i vrijeme". Razmatranje o smrti u suvremenoj filozofiji završava u znaku pitanja: je li zapadnjačka civilizacija, utemeljena na metafizičkom individualizmu, civilizacija smrti ili civilizacija života?