Imajući u vidu odredbu kanona 1095 br. 3 crkvenog zakonika na snazi, prilog propituje poremećaje hranjenja (posebno anoreksiju i bulimiju nervozu) kao moguće razloge za nevaljalost sakramentalne ženidbe zbog njihove psihopatološke valentnosti. U tu se svrhu podastire fenomenologija poremećaja hranjenja, komorbitet s drugim poremećajima i reperkusije na ukupno stanje osobe. Poremećaji hranjenja, uz biološki supstrat, pokazuju obitelj i društvo kao značajne čimbenike rizika. Njihova težina omogućuje valjane indikacije za prosudbu, kako poremećaji hranjenja mogu supstancijalno umanjiti sposobnost osobe na paritetni odnos među supružnicima, stvaraju smetnje u spolnom identitetu i ophođenju sa spolnošću, otežavaju spremnost i sposobnost na roditeljstvo, kao i za brigu i odgoj potomstva. Uz reperkusije na crkvenu kanonsku praksu, prilog želi potaknuti veću senzibilnost za ovu problematiku u pastoralu sakramenta ženidbe.