U demokratskom društvu promocija, poštivanje i povezivanje čovjekovih prava i osnovnih sloboda temeljne su zadaće svake države. Uključivanje knjižnica u takve procese podupiru Europska unija i UNESCO različitim dokumentima koji se odnose na slobodan pristup informacijama, ulogu knjižnica u nacionalnoj informacijskoj politici, ulogu knjižnica u industriji znanja, zaštitu pisanog nasljeđa, razvoj informacijskih resursa i servisa, promicanje djelotvornog korištenja informacija i sl. Knjižnice, arhivi i muzeji formiraju informacijsku politiku tako što utječu na pristup građana informacijama. Takva se politika regulira vladinim legislativama (zakoni, pravila, propisi, smjernice), koji opet utječu na informacijski ciklus koji predstavlja kreaciju, organizaciju, diseminaciju ili evaluaciju informacija. Nacionalna je informacijska politika niz vladinih odluka koje su određene da potiču bolju informacijsku infrastrukturu. Ona je vladin instrument koji bi u svakoj državi omogućavao najbolju moguću mrežu informacijskih službi. Te bi službe morale određenim sredstvima ispunjavati potrebe korisnika cjelovito, brzo i u primjerenom obliku. Nacionalna informacijska politika pokriva pitanja razvoja informacijskih resursa i servisa, pružanja pristupa informacijama, promicanja djelotvornog korištenja informacija, razvoj i koordinaciju nacionalnih informacijskih aktivnosti, kao i sudjelovanje u međunarodnim informacijskim aktivnostima.