U radu se na temelju izvorne arhivske građe, dostupne periodike i relevantne literature na primjeru Makarske analizira razvoj i djelovanje lokalne samouprave u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u razdoblju između dva svjetska rata. Makarska je u tom razdoblju bila sjedište Makarsko-primorske općine i kotara koji su činile i općine Gornje Primorje i Vrgorac, a iako je imala status grada, njena je općina funkcionirala kao ne-gradska. Istraživanjem situacije na lokalnoj razini nastoji se doći do zaključka o uspješnosti ostvarenja načela supsidijarnosti u međuratnom razdoblju na području Kraljevine. U tom cilju najveća pozornost bit će dana istraživanju razvoja zakonodavstva te odnosu središnjih vlasti prema najnižim jedinicama državne uprave – općinama, koji se očitovao u velikim ovlastima kotarskog predstojnika te imenovanju politički podobnih općinskih uprava umjesto legitimno izabranih.