Cilj je ovog članka iznijeti povijest malog židovskog naroda u okviru povijesnog zaleđa onoga vremena. Teško je ispravno razumjeti povijest Božjeg naroda ako je proučavamo kao odvojenu jedinicu. Događaji su u Bibliji obično vrlo šturo opisani, pa ih je moguće posvema razumjeti samo ako ih proučavamo u svjetlosti arheoloških i povijesnih podataka. Količina materijala za ovo razdoblje koje nije duže od dva stoljeća, za neke je dijelove vrlo bogata, dok je za neke neobično siromašna. Biblija gotovo ništa ne govori o događajima koji su se zbili između razaranja Jeruzalema 586. godine prije Krista i povratka Židova oko 50 godina kasnije. Čak i povijesne knjige koje nas obavješćuju o obnovi nacije (Ezra i Nehemija), ostavljaju velike praznine u svojim izvještajima. Ovo se odnosi i na izvanbiblijski materijal. On je vrlo ograničen za sve vrijeme Babilonskog kraljevstva, kao i za određena razdoblja u doba Perzijanaca. Osim toga, ovaj je materijal vrlo različit i razlikuje se po vjerodostojnosti. Službeni babilonski i perzijski dokumenti su vrlo rijetki. Najbrojniji izvori – grčke povijesti – obilježeni su mržnjom prema Perzijancima; proturječni su i često nepouzdani. U nedostatku boljega pokazali su se ipak korisnima i važnima za povjesničare, koji nastoje rekonstruirati događaje iz toga razdoblja. Posljednjih su godina arheološka otkrića mnogo doprinijela našem znanju o ovom vrlo važnom razdoblju povijesti Božjeg naroda, pa je sljedeći pregled zasnovan na dosad dostupnim podacima. Možda će povijesna slika iznesena na sljedećim stranicama zahtijevati izmjene u nekim pojedinostima kad će, zahvaljujući budućim otkrićima novih izvora, dodatne informacije postati dostupne.