Jezični dodir nastaje kao posljedica izravne ili neizravne društvene interakcije govornika kao složena cjelina koji odražava prije svega kulturne, ali i političke i društvene fenomene. Rad istražuje navedene fenomene koji su bili prisutni u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske za vri-jeme habsburške vladavine i pruža pregled diskurzivnih praksi u navedenom području i vre-menskom periodu. Koncept jezičnog dodira podrazumijeva ne samo proces dodira različitih jezika, već i utjecaj jednog jezika na drugi putem raznih oblika posuđivanja, što bi značilo da je jezični dodir skup usko povezanih jezičnih i izvanjezičnih (kulturnih) fenomena. Sjeverozapadni dio Hrvatske predstavljao je u prošlosti primjer višejezičnosti i jezičnog dodira. U drugoj polovici 18. stoljeća tri su jezika bila u upotrebi na navedenom području: hrvatski (kajkavski dijalekt), latinski i njemački. Kajkavski dijalekt bio je jezik svakodnevne komunikacije, ali i građansko-pravnih ugovora, kraljevskih odredbi i drugih službenih do-kumenata. Do kraja 18. stoljeća njemački jezik preuzeo je u Habsburškoj Monarhiji ulogu latinskog kao jezika komunikacije, obrazovanja i znanosti. Jedna od posljedica austrijsko-hrvatskog jezičnog dodira krajem 18. i početkom 19. stoljeća jest i takozvana društvena dvo-jezičnost. Habsburška ostavština, osim kroz mnoge posuđenice i komunikacijske obrasce koje su i danas u svakodnevnoj upotrebi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (kao posljedica jezičnog dodira), odražava se i u kulturi svakodnevnog života urbanih centara.