Mjerenje moždane vazoreaktivnosti pomoću transkranijskog doplera (TCD) metodom zadržavanja daha pokazalo se jednostavnim i neinvazivnim načinom izdvajanja populacije bolesnika koji su pod rizikom za obolijevanje od moždanog udara. Prije uvođenja ove metode u svakodnevnu praksu pokazala se potreba za standardizacijom indeksa zadržavanja daha (IZD), mjerenog u arteriji cerebri mediji (ACM). Zdravi ispitanici podijeljeni su po spolu, a zatim po dobi u 6 skupina: 1 skupina 20-29 godina, 2 skupina 30-39 godina, 3 skupina 40-49 godina, 4 skupina 50-59 godina, 5 skupina 60-69 godina, 6 skupina >70 godina. Svi ispitanici su podvrgnuti standardnom TCD pregledu i mjerenju indeksa zadržavanja daha u obje ACM (720 vrijednosti). Srednja brzina strujanja krvi (SBSK) u ACM je mjerena prije, tijekom i nakon zadržavanja daha te je IZD izračunat kao postotno odstupanje srednje brzine od nulte linije podijeljeno s vremenom trajanja testa. Nije pronađena statistički značajna razlika između muškaraca i žena kao niti razlika između desne i lijeve strane Willisova kruga (p<0.05). Pronađen je statistički značajni pad SBSK u svim ispitivanim žilama ovisno o dobi ispitanika(p<0,01). Nije pronađen statistički značajan pad IZD vrijednosti ovisno o dobi ispitanika (p<0,05). Većina ispitanika imala je vrijednosti IZD u rasponu od 1,03 do 1,65. Mjerenje moždane vazoreaktivnosti pomoću IZD pokazalo se kontinuiranom, neinvazivnom, jednostavnom i lako ponovljivom metodom probira.