U kulturi antičke Grčke pojam Paideia (grč. παιδεία) označavao je odgoj i obrazovanje idealnog člana polisa. Međutim, razdoblje od Homerove epske poezije (9. ili 8. st. pr. Kr.) do Peloponeskog rata (5. st. pr. Kr.) značajno se razlikuje u pogledu oblika helenističke kulture nakon pojave kršćanstva (osobito od 2. do 9. st.). Zbog toga je potrebno razmotriti kakvo je značenje Paideia imala u različitim povijesnim razdobljima grčke kulture. Osim toga, rasprava o Paideji ne može postojati u apstraktnom obliku konceptualne analize bez uzimanja u obzir stvarnih povijesnih osoba koje su pridonijele opstanku grčke kulture u rimskom i ranokršćanskom razdoblju. Ovaj rad ima za cilj ispitati ulogu grčke kulture u društvenom životu ranokršćanskih Rimljana. Pokušat ćemo to postići detaljnom analizom panegirika (grč. πανήγυρις). Panegirici su hvalospjevi koji su obrazovani poganski mislioci upućivali rimskim carevima. Nakon panegirika, ispitat ćemo utjecaj grčke tradicije na raspodjelu društvenih uloga u višim klasama u Rimskom Carstvu. Istodobno, analizom panegirika, društveno-kulturnog konteksta ranog Rima i zahtjeva koje je društveni boljitak postavljao pred poganske mislioce, uvest ćemo nove elemente kršćanske Paideje u odnosu na njezinu klasičnu prethodnicu, pokazujući tako što je takva transformacija u biti podrazumijevala.