Cilj je ovoga rada istražiti učinke upotrebe kodiranja u nastavi tehnologije i dizajna na vještine vizualno-prostornoga mišljenja učenika. U studiji je korišten sekvencijalni eksperimentalni dizajn i miješane istraživačke metode. Kvantitativna dimenzija istraživanja provedena je na nasumičnom eksperimentalnom uzorku s provedbom pred- i posttesta u kontrolnoj skupini, a u kvalitativnoj dimenziji istraživanja korištena je tehnika intervjua. Uzorak ispitanika uključivao je učenike srednje škole Şehit Hüseyin Ruso iz Nicosiae u Sjevernom Cipru, u školskoj godini 2016./2017. Test vizualno-prostornoga mišljenja koji je razvio istraživač korišten je za prikupljanje kvantitativnih podataka, a polustrukturirani intervju za dobivanje kvalitativnih podataka. T-test za nezavisne uzorke, Cohenov d koeficijent veličine učinka i dvosmjerna analiza varijance korišteni su za analizu kvantitativnih podataka. Analiza sadržaja primijenjena je u obradi kvalitativnih podataka. Utvrđeno je da su vještine prostornoga mišljenja učenika koji su koristili kodiranje značajno različite od onih učenika koji nisu koristili kodiranje - eksperimentalna skupina ima pozitivan stav prema nastavi i korištenju vlastitih kognitivnih, senzornih i psihomotoričkih vještina na visokoj razini. Može se zaključiti da je kodiranje važan čimbenik za razvijanje vještina vizualno-prostornoga mišljenja učenika u ovom kontekstu.