Nedavna istraživanja ukazuju kako regionalni činitelji poput aglomeracijskih eksternalija, kvalitete ljudskog kapitala i inovacijskog potencijala imaju važnu ulogu u objašnjavanju sposobnosti poduzeća da se natječu na domaćem i inozemnom tržištu. Nova ekonomska geografija sugerira kako koncentracija poduzeća u određenom zemljopisnom području pogoduje nastanku eksternalija poput lakšeg pristupa informacijama, dijeljenja znanja između poduzeća, suradnje poduzeća sa znanstvenim i profesionalnim institucijama te na taj način olakšava svladavanje prepreka građenju izvozne konkurentnosti. Prema ovom pristupu koncentracija poduzeća unutar pojedinog zemljopisnog područja ima negativan utjecaj na rezultate poslovanja poduzeća u susjednim zemljopisnim područjima uključujući i njihovu izvoznu konkurentnost. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj regionalnih činitelja na izvoznu konkurentnost hrvatskih poduzeća iz prerađivačke industrije u razdoblju od 2004. do 2010. godine. Korištenjem metoda prostorne ekonometrije po prvi put će se istražiti utjecaj aglomeracijskih eksternalija, inovacijskog potencijala, veličine poduzeća, koncentracije stranog vlasništva i razvijenosti regija na izvoznu konkurentnost poduzeća iz hrvatskih županija. Rezultati istraživanja ukazuju na promjene u regionalnoj rasprostranjenosti hrvatskih izvoznika tijekom promatranog razdoblja. Ovaj trend ima negativan utjecaj na izvoznu konkurentnost poduzeća u ostalim regijama. Rezultati istraživanja također ukazuju na potrebu revizije postojećih i formuliranja novih mjera ekonomske politike kako bi se unaprijedila izvozna konkurentnost manje razvijenih regija te kako bi se potaknuo ravnomjeran regionalni razvoj.