Empirijski nalazi, koji ukazuju na teškoće gluhe djece u nekim područjima kognitivnog, afektivnog i emocionalno-socijanog razvoja, poslužili su kao osnova za osmišljavanje Metode integralnog razvoja gluhe dece. Pored toga postavke Svjetske federacije gluhih (WFD) usmjerene na važnost znakovnog jezika, pedstavljale su širi okvir za postavljanje Metode. Prvi dio rada posvećen je prikazu generalog koncepta Metode. Istraživački dio ispituje rezultate dvije eksperimentalno kontrolirane studije. Studija 1 se bavila ispitivanjem učinaka neverbalnih stimulacijskih tehnika na kognitivni razvoj. U Studiji 2 ispitivani su učinci sistematske primjene znakovnog jezika na komunikativne i obrazovne aspekte razvoja gluhe djece. Podatci u okviru Studije 1 prikupljeni su upotrebom Piageovog testa, dok je u Studiji 2 korištena Skala komunikacijskih sposobnosti. Uzorak Studije 1 uključio je 50 ispitanika, a 60 ispitanika je bilo u Studiji 2. Uzorak su bili gluhi učenici od 8 do 12 godina. Dobiveni rezultati su potvrdili da je primjena neverbalnih radioničarskih aktivnosti i tehnika potaknula kognitivni razvoj i konkretno unaprijedila operacionalizirane faze razvoja. Također, sistematska primjena Srpskog znakovnog jezika potaknula je uporabu srpskog govornog jezika, globalne komunikacijske sposobnosti gluhe djece, kao i povećanje kohezije znakovnih i govornih komunikativnih sposobnosti. Znakovni je jezik također utjecao na poboljšanje školskog uspjeha.