Prezime Furlani važno je ne samo zbog organiziranih početaka glazbe devedesetih godina 19. st. u Veloj Luci, već i zbog početaka profesionalne fotografije. Ernesto Furlani, sin prvog luškog kapelnika limene glazbe, na samom početku 20. st. otvara prvi foto atelijer u Veloj Luci i na otoku Korčuli. Dugo vremena se činilo da nije sačuvano puno tragova o njegovom djelovanju, no nakon usporedbe malobrojnih poznatih pozitiva sa 65 negativa na staklu sačuvanih u obitelji Dragojević Šćula (i digitaliziranih u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo) utvrđeno je njihovo nepobitno Furlanijevo autorstvo. U tekstu se, uz prikaz Furlanijeva životnog puta, analizira njegova foto ostavština. Zaključuje se kako je Ernesto Furlani zanatski korektan fotograf, iako ne bez mane. U dijelu portreta ostvario je vrlo dobra ostvarenja, dok je dokumentarna vrijednost sačuvanih fotografija iznimna. Pobliže nam otkrivaju imućnije Velolučane s početka stoljeća, praktički nepoznatu Velu Luku, odmaknutu od poznatog nam koncepta težačke i ribarske luke. Uz atelijersko-portretnu, Furlani se okušao u dokumentarnoj i panoramskoj fotografiji. Tekst se dotiče i Furlanija kao nakladnika razglednica. On je bio jedan od najstarijih poznatih izdavača razglednica Vele Luke, a njegovi motivi s početka 20. st. dandanas su vizualno najprepoznatljivije luške razglednice.