Uvod: U Bosni i Hercegovini (BiH), uz stalno stanovništvo, živi i određen broj raseljenih osoba. Najviše ih je na području Tuzlanskog kantona. Oni se ubrajaju u rizičnu skupinu kad je riječ o bolestima općenito, pa i o orofacijalnima. Dentalni strah i anksioznost (DSA) pojavljuje se nužno i kod raseljenih osoba i velik je u odnosu na opću populaciju. Na osnovi navedenoga željeli smo evaluirati prisutnost DSA-e i čimbenika za njezin nastanak kod raseljenog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Ispitanici i metode: U studiji je sudjelovalo 310 osoba u dobi od 35 do 44 godine, a bile su podijeljene u ispitivanu skupinu raseljenih osoba (n = 153) i kontrolnu skupinu domicilnog stanovništva (n = 157) iz gradova Tuzlanskog kantona. Kod ispitanika se procjenjivala prisutnost DSA-e s pomoću prilagođene Korahove ljestvice dentalne anksioznosti te prisutnost čimbenika za njezin nastanak. Rezultati: U uzorku je ustanovljena općenito visoka prevalencija DSA-e (38,71 %), a posebno u skupini raseljenih osoba (57,52 %). Pritom raseljeni u uzorku rjeđe posjećuju stomatologa, uglavnom samo kada je to potrebno (najčešće zbog odontalgije) i snažnije reagiraju na stresore koji mogu uzrokovati DSA-e. Zaključak: Raseljene osobe ubrajaju se u rizičnu skupinu s visokom prevalencijom DSA-e. To je mogući razlog da ova populacijska skupina ima prosječno lošije parametre oralnoga zdravlja te lošije uzorke ponašanja sa stajališta učestalosti posjeta i razloga za posjete stomatologu. Sve to pojačava začarani krug u kojemu loše oralno zdravlje pospješuje pojavu DSA-e i obrnuto.