Umjetničko obrazovanje u suvremenom svijetu pruža mogućnosti za razvoj kreativnosti, kritičkoga mišljenja i kritičkoga stava učenika prema umjetnosti i kulturi. Ipak, razočaranje u svijetu čini estetiku potrebom koju u sadašnje vrijeme treba kontinuirano definirati. Ograničena i jednostrana priroda tradicionalne estetike postaje sve očitija, stoga je otežan razvoj estetike na pouzdanoj osnovi ideala ljepote i umjetnosti. Kasnih 1980-ih godina perceptivno znanje postalo je ključni pojam o kojemu se često raspravlja u sklopu istraživanja i obrazovanja u području estetike. Kreativnost proizlazi iz perceptivnoga znanja, a zasnovana je na popularnom umjetničkom i estetskom obrazovanju. Kako bi se oblikovalo područje s višestrukom i apstraktnom strukturom, potrebno je razvijati kreativno mišljenje kroz proces diversifikacije. Zbog toga što umjetnost ima esencijalno svojstvo (timbar), predložio sam projekt iz područja likovne umjetnosti i estetike zasnovan na ostvarivanju umjetničkih ciljeva u poučavanju likovne umjetnosti i na estetskom susretu s politikom, društvom, povijesti, kulturom i okolinom. Eksperimentalni program realiziran je u Nacionalnom tajvanskom muzeju likovnih umjetnosti. Rezultati istraživanja potvrđuju da obrazovanje u području estetske percepcije može imati pozitivne učinke na učeničke poglede na umjetnosti i na cjelokupnu popularnost povezanoga učenja. Primjeri razvijanja estetskoga doživljaja i estetske percepcije mogu se koristiti kao smjernice za ostvarivanje umjetničkoga i multikulturnoga obrazovanja. Dobro zaokruženo i otvoreno obrazovanje (od politike, društva, povijesti, kulture, okoline itd.) postalo je prag za kontinuirani razvoj inteligencije i mišljenja.