Rad prikazuje na koje su se sve načine početkom 20. stoljeća prikupljali predmeti i formirale arheološke zbirke. Uz pregled pravnih okvira, ocrtane su okolnosti koje su obilježile nabavu predmeta na primjeru Srijemske Mitrovice, gdje je paralelno funkcionirala „prava arheologija”, kao i tipična preprodaja „starina”. Bogata korespondencija iz tog vremena, pohranjena u okviru Dokumentarne zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, omogućila nam je sagledati opće raspoloženje prema arheologiji i utjecaj pojedinaca na rast muzejskog fundusa. Kao posebno zanimljiva osoba, ističe se Georg (Gjuro) Griesbach, mitrovački urar i zlatar te, kako doznajemo, trgovac starinama, čija se uloga i odnos sa zagrebačkim Narodnim muzejom nastoji prikazati. Propituje se zaključno zašto se danas ne bi trebala provoditi praksa nabave predmeta koja je bila uobičajena za kraj 19. i početak 20. stoljeća