Uvođenje informatike i računarstva kao obveznoga predmeta za učenike od petog do osmog razreda osnovne škole te programiranja kao osnovnoga sadržaja kurikula predstavlja veliki iskorak u osnovnom obrazovanju u Republici Srbiji. U ovom radu provodeno je istraživanje na N = 58 učenika osnovnih škola šestog razreda. U školskoj godini 2016./17. učenici su učili programski jezik Scratch, a u školskoj godini 2017./18. učili su programski jezik Python. Tečajevi programiranja realizirali su se jednom tjedno (45 minuta) tijekom 17 tjedana. Cilj je ove studije pratiti tijek učenja vizualnoga i tekstualnoga programskog jezika sljedeći novi OŠ kurikul u Republici Srbiji te istražiti postignuće i motivaciju učenika za nastavak učenja programiranja. Korišteni istraživački instrument bio je upitnik. Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da je učenicima bilo lakše svladati vizualni programski jezik Scratch nego tekstualni programski jezik Python. Međutim, rezultati istraživanja pokazuju da su algoritamski način razmišljanja i motivacija za učenje programiranjem tekstualnoga jezika zadovoljavajući s obzirom na to da učenici s tim nisu imali prethodno iskustvo.