Rad obrađuje neke od glavnih teorijskih i metodoloških strategija koje sociolozi koriste za bolje razumijevanje odnosa između ljudi i njihova prirodnoga svijeta, prepoznajući važne ekološke značajke suvremenih nacija i njihova utjecaja na globalne klimatske promjene. Iznoseći trenutne sociološke spoznaje i mogućnosti za buduća istraživanja društvenih uzroka globalnih klimatskih promjena, svakako treba razmotriti encikliku pape Franje Laudato Si’ – o brizi za naš zajednički dom i globalne klimatske promjene u okviru socijalnih teorija kroz šire područje sociologije koja uključuje mikro i makro osnove socijalne nejednakosti, istraživanje populacije te modele globalizacije. U središtu enciklike Laudato Si’ pronalazimo veliko razumijevanje za čovječanstvo, za pojam općeg dobra i prirode, gdje papa Franjo, uvodeći pojam »cjelovite ekologije«, tumači čovjekovu prirodu koja proizlazi od Stvoritelja te je okružena darovima stvaranja. Sukladno tomu, sve se više prepoznaje potreba za boljim uključivanjem društvenih znanosti u istraživanja klimatskih promjena u skladu s cjelovitom ekologijom enciklike Laudato Si’.