Proliferacija novih medija od kasnih 90-ih pokrenula je novi period revitaliziranja koncepta interaktivnosti, ali iz prilično različitih kutova i iz nekoliko perspektiva u empirijskom istraživanju. Glavni je cilj ovog rada pokazati različite pristupe kojima istraživači konceptualiziraju, ispituju i analiziraju interaktivnost u području medijskih studija i novinarstva. Rad pruža uvid u različita tumačenja promjena unutar polja i kritički gleda na potencijal toga koncepta. Mi predlažemo razlikovanje triju perspektiva o interaktivnosti na temelju selektivne metaanalize različitih pristupa: perspektive orijentirane na komunikaciju i medije, perspektive orijentirane na publiku ili korisnike i perspektive orijentirane na produkciju ili novinare. Ta distinkcija, prema nekoliko autora iz područja medijskih studija i novinarstva, omogućuje nam da razlikujemo ono što se smatra interaktivnim od onoga koga ta interakcija uključuje.