Cilj istraživanja bio je procijeniti gubitak mase i volumena čestica borovine srednje veličine podvrgnutih pirolizi. Uzorci drva različitih veličina i oblika pirolizirani su pri 500 °C i pri različitim vremenima trajanja pirolize. Za usporedbu je provedena termogravimetrijska analiza borovih čestica. Nakon toga pirolizirani su uzorci analizirani metodom radiografije. Pronađena je veza između različitih analiza. Brzina zagrijavanja većih čestica je niža, a primijećen je i vremenski jaz između toplinskog raspadanja hemiceluloze i celuloze. Istraživanja su pokazala da su važan dio analize procesa pirolize brzina zagrijavanja biomase i veličina uzorka. Kako se veličina uzorka povećava, tako se povećava i vrijeme pirolize, i to nelinearno. Usto, rad upućuje na velike mogućnosti radiografskih metoda u analizi procesa pirolize.