U današnje vrijeme sinergija predstavlja temeljni funkcionalni čimbenik ne samo prirodnih znanosti nego i društvenih disciplina. Također postaje očita i potrebna u brojnim poslovnim i društvenim kontekstima, gdje različiti subjekti/entiteti surađuju u sinergijskim učincima, primjerice u poslovnim procesima, timovima, poslovnim i neposlovnim organizacijama, društvima, državama, kulturama. Poslovni socijalni sinergijski efekti mogu se uočiti u menadžmentu, timskom radu, procesnom tijeku, komercijalnim, proizvodnim i inim aktivnostima. Općenito se sinergija (pozitivna/pametna) smatra „svetim gralom timskog rada“, partnerstva i menadžerskog rada. Iskustveno i povijesno već je poznato da sposobnost zajedničkog rada (timskog rada) često znači uspjeh, a udruživanje resursa u ljudsko partnerstvo/poduzetništvo poznato je rješenje za učinkovito postizanje većih ciljeva, također menadžerski i liderski uspjeh nemoguć je bez sinergijskih učinaka po principu „s drugima i pomoću drugih.“ Međutim, ukoliko kritički razmotrimo sinergijski fenomen, on se može tretirati kao pametno rješenje samo ako proizvodi pozitivnu sinergiju. Ako pak sinergijska rješenja proizvode negativnu ili neutralnu sinergiju, onda se takvi aranžmani mogu tretirati kao glupa i stoga neželjena rješenja. Svrha ovog pozvanog predavanja je odgovoriti na temeljno pitanje: „Da li je i kada timski rad primjeren, odnosno pametan?“ Metodološki korektan odgovor je: „U situaciji kada se timskim radom može postići pozitivna sinergija!“ Stoga bi prvo trebalo utvrditi je li pozitivna/pametna sinergija teoretski moguća, a ako jest, sljedeće je pitanje kako postići i održati takav sinergijski timski rad?“. Prema ovim teorijskim pitanjima ekspliciraju se teze: a) u kontekstu odluke „da“ ili „ne“ timskom radu: prikladni/pametni su samo pozitivni sinergijski zadaci; b) u kontekstu profitabilnosti timskog rada: za postizanje pozitivne sinergije potrebna su specifična materijalna i društvena ulaganja; c) u kontekstu pozitivnog sinergijskog timskog rada postoje potrebni informacijski resursi (potrebna teorijska i praktična znanja) često i nove heuristike (koje često nisu poznate prije angažmana u timskom radu); d) u kontekstu održavanja pozitivne sinergije timskog rada i njihove dugotrajnosti potrebno je otklanjanje bihevioralnih i individualnih smetnji (koje mogu značajno ugroziti ili uništiti pozitivan sinergijski rezultat i okrenuti se u smjeru negativne sinergije) te njegovati kulturu i vrijednosti timskog rada. Za zaključiti je da postizanje i održavanje sinergije u timskom radu nije rutinska aktivnost (ljudi su, za razliku od ostalih organizacijskih resursa, znatno varijabilniji po svojim karakteristikama, a istovremeno se i ponašaju, pa ne postoji mogućnost takve kontrole koja se inače može ostvariti resursima koji nemaju tako složena i varijabilna svojstva), zahtijeva mudru primjenu za svaki pojedinačni slučaj i stručan psihosocijalni tretman