Na temelju nove arhivske građe autor je prikazao stajališta odnosno neučinkovitost i prijepore Saveznika, Velike Britanije i SAD-a oko zahtjeva Jugoslavije za izručenjem talijanskih i jugoslavenskih ratnih zločinaca. Jugoslavenska vlada, čije je uporište bilo u odlukama, deklaracijama, protokolima i zaključcima konferencija u Moskvi, Jalti i Potsdamu kao i u odlučnosti velike trojice, Roosevelta, Churchilla i Staljina, te na osnovi Povelje Ujedinjenih naroda, učestalo je zahtijevala da ratni zločinci budu što brže privedeni pravdi i osuđeni, odnosno izručeni državama u kojima su počinili zločine. Komisija Ujedinjenih naroda za istraživanje ratnih zločina, iako je trebala zastupati interese svih svojih članova pa tako i Jugoslavije, činila je to selektivno pod izrazitim utjecajem V. Britanije i SAD-a imajući u vidu njihove globalne, geostrateške interese i planove.