U razvojnom procesu od konzervativnog pa do operativnog liječenja prijeloma distalnog humerusa, otvorena repozicija te unutrašnja fiksacija pločicama i vijcima su se pokazale kao najbolja metoda liječenja. Pločice se postavljaju uz blagi pomak posteromedijalno i posterolateralno. U posljednjim biomehaničkim studijama uglavnom je analizirana i uspoređivana krutost i stabilnost osteosinteze s različitim pločicama u paralelnoj i perpendikularnoj konfiguraciji. Dosadašnja istraživanja su također pokazala da su loši rezultati liječenja prijeloma distalnog humerusa uglavnom posljedica neadekvatnog cijeljenja u metafizarnoj i suprakondilarnoj regiji radijalne kolumne zbog varusnih naprezanja. Stoga je hipoteza rada da kod ekstraartikularnih metafizarnih prijeloma koji se liječe s dvije pločice u paralelnoj ili perpendikularnoj konfiguraciji, pločica na radijalnoj strani treba biti dulja od ulnarne kako bi se izbjegla varusna naprezanja koja su u većini slučajeva glavni uzročnik pojave pseudoartroze distalnog humerusa. Dovoljna stabilnost koštanih ulomaka može se osigurati novodizajniranom Y pločicom koja je konfigurirana na način da ima dulji radijalni krak, čime se znatno smanjuju varusna naprezanja. Da bi se navedena hipoteza dokazala, potrebno je provesti biomehanička istraživanja u suprakondilarnoj i metafizarnoj regiji na prijelazu u dijafizarnu regiju distalnog humerusa.