Za Katoličku crkvu prirodoslovlje kao skup znanstvenih spoznaja o prirodi jedan je od načina na koje čovjek očituje povjereno mu gospodstvo nad prirodom kao dijelom stvorenja, a za školski katolički vjeronauk mnogi prirodoslovni sadržaji važni su u okviru pitanja o odnosima između vjere i znanosti. U ovom se radu, na temelju raščlambe udžbeničkih štiva u kojima se eksplicitno ili implicitno upućuje na prirodoslovlje, nastoji procijeniti koliko jasno je ta poruka izražena u udžbenicima katoličkoga vjeronauka za osnovnu školu. Analiza pokazuje da razmotreni udžbenici doduše nude primjeren okvir za prvu pouku o odnosu vjere i znanosti u kontekstu katoličkoga svjetonazora, ali su tvrdnje koje ispunjavaju taj okvir često nejasne i višeznačne. Pokazuje se nadalje da je ta nedorečenost izravna posljedica toga što udžbenici ne sadrže eksplicitno tumačenje nekih za vjeru i moral zanimljivih prirodoslovnih sadržaja na temelju dokumenata Crkve, što se, s obzirom na raspravljanu temu, može smatrati njihovim glavnim nedostatkom.