Živjeti zajedništvo u novom kulturološkom i religioznom kontekstu izazov je današnjem društvu. Usprkos suvremenoj mreži brze komunikacije čovjek proživljava duboku krizu identiteta, nemogućnost kreativnog i slobodnog suživota s bližnjima. Autor teksta zajedništvo u župnoj zajednici, s osobitim naglaskom na posebne zajednice i žive vjerničke krugove, vidi kao neophodan put u izgradnji i promicanju temeljnih kršćanskih i ljudskih vrijednosti. Crkva kao božanska ustanova proizlazi iz zajedništva koje živi u Bogu kao zajednici triju Osoba. Čovjek stvoren na sliku i priliku Božju živi iz tog zajedništva kao biće odnosa. Vjera kao najdublji izraz čovjekova odnosa prema Bogu i bližnjima proizlazi iz njegove ovisnosti o Bogu i ona ga vodi prema bližnjima. Posebne zajednice i živi vjernički krugovi su Božji dar Crkvi kao škole duhovnosti zajedništva kojima je svrha vježbanje i ostvarivanje darovane milosti po krštenju kao put življenja temeljnih kršćanskih kreposti - vjere, nade i ljubavi. U želji za okupljanjem suvremeni čovjek ponekad slijedi upitne modele okupljanja te pristupa sektama, povodi se za mentalitetom isključivosti ili se bavi okultizmom. Istinsko zajedništvo vjernika proizlazi iz riječi Božje i euharistije. U članku se prikazuje biblijsko-molitvena zajednica Bog je ljubav kao model konkretnog iskustva mogućih zajednica u župnoj katehezi. Temelj zajednice je redovitost susreta njezinih članova koji se kroz liturgijska čitanja intenzivno pripremaju za nedjeljno euharistijsko slavlje gdje se okupljaju zajedno s cijelom župnom zajednicom.