Korisnici na pametnim telefonima imaju različiti broj aplikacija koje su dobili zajedno s uređajem ili su ih naknadno sami instalirali. Osim obavljanja zadaća kojima su pojedinačne aplikacije namijenjene, aplikacije u pozadini prikupljaju različite vrste podataka o korisniku. Recentna istraživanja pokazuju kako korisnici vrlo često nisu svjesni količine podataka koji se tako prikupljaju, kako se ti podaci mogu (zlo)uporabiti te u kojoj mjeri to predstavlja potencijalnu opasnost za sigurnost korisnika. Osnovni je cilj rada ispitati razinu svijesti hrvatskih studenata o dozvolama koje daju svojim pametnim telefonima prilikom instaliranja aplikacija što uključuje: (i) obraćanje pozornosti na dozvole, (ii) spremnost da razmisle o dozvolama koje daju i o potencijalnim prijetnjama i (iii) utjecaj dozvola na odluke o instaliranju aplikacija. Dozvole koje korisnici daju pametnim telefonima u ovom radu analiziramo kao upozorenja. Polazeći od Wogalterovog modela obrade informacija za potrebe ovog rada i istraživanja kreiran je upitnik te je istraživanje provedeno na 237 studenata na tri visokoškolske institucije u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja ukazuju da korisnici ne posjeduju dostatnu razinu svijesti o dozvolama koje aplikacije zahtijevaju prilikom instaliranja te na potrebu za jačanjem svijesti o promišljenoj uporabi aplikacija na mobilnim telefonima, o mogućnostima narušavanja privatnosti korisnika te o načinima povećanja razine zaštite privatnosti.