Autori polaze od tvrdnje da u suvremenome, informacijskom društvu obrazovanje ima sve veću ulogu, kako u pogledu stvaranja društvenog blagostanja, tako i u pogledu utjecaja na stvaranje društvenih nejednakosti. Jednakost obrazovnih šansi stoga se nameće kao bitna sastavnica postizanja pravednoga, meritokratskog društva, a ona uključuje smanjivanje utjecaja socijalnog podrijetla na obrazovna postignuća kako bi ona predstavljala rezultat individualne nadarenosti i truda. U radu se dalje prezentiraju rezultati empirijskog istraživanja na uzorku od 400 osječkih srednjoškolaca i studenata završnih godina sa svrhom ustanovljavanja postojanja ili nepostojanja obrazovnih nejednakosti. U prvom dijelu istraživanja napravljena je analiza socijalnog podrijetla studenata završnih godina, koja je pokazala da je stupanj obrazovanja roditelja studentske populacije u prosjeku viši od opće populacije. U drugome je dijelu istraživanja utvrđeno da je namjera nastavka školovanja kod srednjoškolskih maturanata povezana sa stupnjem obrazovanja njihovih roditelja te da se taj utjecaj uglavnom ostvaruje preko prijašnjeg odabira vrste srednje škole (tj. gimnazije). Ti rezultati upućuju na postojanje obrazovnih nejednakosti, tj. na narušavanje načela jednakosti obrazovnih šansi, no točnije utvrđivanje tih nejednakosti i njihovih uzroka zahtijevalo bi šire istraživanje.