Kao bosanski pionir u području istočnjačke i komparativne filozofije, autor ovog eseja o razumijevanju osobno je posvećen kultiviranju novog filozofskog duha koji presijeca klasične granice i otvara svoje razumijevanje »univerzalnosti« mnoštvu kulturnih i intelektualnih historija. Utirući putove za uspostavu platforme islamsko-hinduističko-budističko-konfucijanskog dijaloga na Balkanu i ujedno združujući napore u vezi s onim što su već učinili u međuvremenu drugi istraživači u ovom području, te istražujući budističke, kineske i islamske studije u kontekstu trajnih izazova s kojima se suočavaju Indija, Kina i islamski svijet, autor vjeruje da će produbljivanje filozofskih horizonata u ovom pogledu biti uzbudljivo iskustvo i interkulturna razmjena, uzimajući u obzir da je dijalog među njima nužniji nego ikad prije – napose kada dijalog povećava učinkovitost slušanja kao osnovu simbiotičke koegzistencije. Također, ovaj esej potcrtava značaj odnosa između suvremene islamske, kineske i budističke misli i civilizacije, kao i značaj islamskih djela u jeziku neokonfucijanstva i narastajućeg intelektualnog strujanja u Kini nazvanog Han Kitab te istaknutih kinesko-muslimanskih mislitelja kao što su Liu Zhi, Ma Zhu, Wang Daiyu i drugi. U ovome je radu također istaknuta interakcija između islamske, hinduističke i budističke misli. Konačno, autor je sumirao ono što je naučio od Tu Weiminga, Sachiko Murate, S. H. Nasra i drugih istaknutih učenjaka u vezi s jedinstvenom mješavinom budizma i konfucijanstva u njihovu odnosu s islamom, koja je omogućila njegovu pojavu i razvoj u Indiji i Kini dulje od jednog milenija, a posebno od sedamnaestog stoljeća naovamo. Oni koji su upoznati s islamskim jezicima pronaći će bogatstvo terminologije koja bi mogla pomoći u premošćivanju jaza između uključenih filozofskih i teoloških tradicija u potrazi za globalnim mirom. Konačno, presijecajući svjetove i identitete, autor bi želio predočiti zajednički univerzum uključenih diskursa koji je danas marginaliziran od strane tunelske vizije i kratkovidnosti, u ova huda vremena parohijalizma i uskogrudnosti bez presedana, umjesto ostajanja u akademskim strujanjima koja će neumitno poticati istinsko interkulturno mišljenje i dijalog između civilizacija u odnosu na globalizaciju i kulturni pluralizam koji će utjelovljavati mudrost naših predšasnika u filozofiji te stvarati simbiotičko društvo za 21. stoljeće širom svijeta.