U posljednjih se 25 godina u Sloveniji odvio niz događaja bez presedana u njezinoj povijesti. Često ju se navodilo kao uspješan primjer. U području slovenske lokalne samouprave glavne su se zakonske izmjene dogodile nekoliko godina prije ratifikacije Europske povelje o lokalnoj samoupravi (EPLS), no bez obzira na to bile su u skladu s tim dokumentom. Rad se bavi procjenom razvoja slovenske lokalne samouprave u svjetlu odredbi EPLS-a o supsidijarnosti i financijskoj autonomiji. Što se supsidijarnosti tiče, zaključak je da prema međunarodnim brojčanim pokazateljima Slovenija pripada skupini centraliziranih država. Udio lokalnih (subnacionalnih) troškova kao udio ukupnih javnih troškova iznosi oko 20%, dok udio lokalnih (subnacionalnih) troškova kao udio BDP-u iznosi otprilike 10%. Također, postotak zaposlenosti opće države u ukupnoj zaposlenosti kreće se oko 17%, a lokalni zaposlenici čine samo 24% od toga. Što se pak tiče financijske autonomije, Ustav Republike Slovenije stroži je po pitanju financijskih resursa od EPLS-a, no probleme uvijek stvara uvrštenje relevantnih odredbi u zakon. Općenito se može reći da je autonomija općina izraženija kada se o rashodima a ne prihodima. S obzirom na stanje javnih financija u Sloveniji i svjetskih trendova koji upućuju na sve složeniji lokalni governance, ne može se računati na značajnije promjene u modelu općinskog financiranja. Pogotovo se ne može računati na znatno veću financijsku autonomiju ili znatno veći udio vlastitih poreznih resursa. Bez obzira na to, važno je unaprijediti sustav s ciljem redistribucije postojećih poreznih resursa između države i lokalnih jedinica na način da se ojačaju elementi porezne autonomije općina. S obzirom na sve navedeno, možemo zaključiti da primjena načela supsidijarnosti i financijske autonomije u Sloveniji ne ide sasvim glatko, što znači da detaljniji uvid u situaciju čini priču o uspjehu relativnom.