Iako su toplinska svojstva prehrambenih proizvoda od velike važnosti za prehrambenu tehnologiju, toplinska difuzivnost složenih materijala uglavnom nije poznata i potrebno ju je odrediti eksperimentalno. Za određivanje toplinske difuzivnosti prehrambenih proizvoda predložena je jednostavna eksperimentalna metoda temeljena na praćenju temperaturnog odziva valjkastog uzorka pri nagloj promjeni temperature stijenke materijala. U radu su opisana i uspoređena tri pristupa procjene parametra toplinske difuzivnosti na temelju eksperimentalnih podataka. Oni se zasnivaju na uporabi: 1) linearne ili 2) nelinearne regresije analitičkog modela te 3) numeričkog inverznog rješavanja modela procesa prijenosa topline. Numerički model zamjenjuje pretpostavku idealne skokovite promjene temperature stijenke, s izmjerenom naglom promjenom temperature stijenke materijala. Ustanovljeno je da pretpostavka skokovite (idealne) promjene temperature stijenke materijala može rezultirati značajnom sustavnom pogrješkom s nižom procjenom toplinske difuzivnosti. Za jednostavnu numeričku obradu rezultata predstavljen je računalni potprogram napisan u MATLAB-u s razvijenim grafi čkim sučeljem koji je pridružen javnoj domeni