U članku se prati razvoj i međusobni odnos poslovnoga djelokruga i uredskogaposlovanja te pismohrane Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade za Hrvatskui Slavoniju, poglavito u registraturnim razdobljima 1892–1912. te 1914–1921.U osnovnim crtama djelokrug je stabilan, ali poslovanje se postupno povećava u opsegu,što prati i količina nastalih spisa. Povećanje opsega poslovanja i mjere povezane snjegovom modernizacijom te usklađivanje sustava označivanja spisa s podjelom poslova,utjecali su na organizaciju pismohrane, a prostorna ograničenja na višestrukoizlučivanje, koje se u pismohrani provodilo od 1902. do 1914., a vjerojatno i prije.Registraturni plan, koji je sastavljen od devet registraturnih svezaka 1892., doseže1914. dvadeset jedan svezak. U sljedećem razdoblju svesci su grupirani u trima skupinama,prema glavnim poslovima Odjela, a prate ih odgovarajući registri (I–III).Obrađen je i problem čuvanja i izlučivanja arhivskoga gradiva Odjela za bogoštovljei nastavu. Zbog nedostatka prostora provodilo se drastično izlučivanje, te je gradivonastalo prije 1892. sačuvano fragmentarno. Prostorni problemi s čuvanjem gradivarješavani su 1914–1917., nakon preuređenja i proširenja zgrada, odnosno prostora uOpatičkoj i Kamenitoj ulici. Gradivo nastalo nakon 1892. izlučeno je znatno selektivnije,a naročito ono koje datira 1907–1921.