U radu proučavamo uvodni dio govora. Istražujemo funkcije uvoda i načine kojima se pojedine funkcije ostvaruju. Uspoređujemo što retorički priručnici (od antičkih do suvremenih) savjetuju o sastavljanu uvoda i kako današnja publika procjenjuje pojedine uvodne dijelove govora. Osnovne su funkcije uvoda: privući pozornost slušatelja, zainteresirati ih za temu te stvoriti naklonost i povjerenje prema govorniku. Ispitivanje percepcije mladih slušatelja (n=43) pokazuje kako takva publika procjenjuje različite uvodne dijelove govora. Odabrana su 33 uvodna dijela iz zbirke Glasoviti govori (1999) i na ljestvici od 1 do 7 procjenjivale su se uvodne rečenice tih govora u kategorijama: motiviranosti za slušanje, zanimljivosti, duhovitosti, uvjerljivosti, skromnosti i poetičnosti. Analiza korelacija među kategorijama dokazuje da se od ispitivanih elemenata uvoda s ukupnom motivacijom za slušanje (slušat ću) može povezati sadržajna zanimljivost govora i uvjerljivost govornika (s vrlo visokim i visokim koeficijentima korelacije od 0,86 za slušat ću i zanimljiv; 0,64 za slušat ću i uvjerljiv) te djelomično poetičnost i duhovitost (s malim koeficijentima korelacije: 0,40 za slušat ću i poetičan; 0,29 za slušat ću i duhovit). Skromnost govornika u uvodnom dijelu ne pridonosi odluci slušatelja da će slušati govor koji slijedi (koeficijent korelacije između kategorija slušat ću i skroman je iznosi 0,19).