U članku se raspravlja o nemogućnosti tvorbe novoga, postsocijalističkog društva - sa stajališta modemizacijskih procesa u ekonomiji, politici i kulturi - iz sfere institucionaliziranja normi. To pretpostavlja nužnost kritičkog propitkivanja ideologije kao legitimacijskog okvira djelovanja novih političkih elita. Razmatrajući temeljne kategorije iz povijesne sociologije N. Eliasa i, osobito, Bourdieuove teorije kulturnoga kapitala i habitusa, autor nastoji ocrtati teorijski okvir za objašnjenje socio-kultumog modela racionalnosti u kojem se normativna socijalizacija i procesi institucionaliziranja pokazuju kao strukturalna polazišta. U zaključku autor iznosi (pesimističku?) hipotezu prema kojoj je u slučaju kulturnoga kapitala i razvojne strategije Hrvatske riječ tek o nuždi preživljavanja sociokulturnog habitusa.