Istraživanje je provedeno s ciljem da se odredi sadržaj buraga, količina klora i rezultati glutaraldehidnog testa u goveda s dijagnosticiranom vagusnom indigestijom (Hoflundovim sindromom) uzrokovanim traumatskim retikuloperitonitisom. Istraživanje je provedeno na pokusnoj i kontrolnoj skupini goveda. Pokusna skupina sastojala se od 52 krave u dobi od 2 do 14 godina, različitih pasmina, koje su bile pregledane na klinici, a dijagnosticirana im je vagusna indigestija zbog retikuloperitonitisa. Kontrolna skupina sastojala se od 10 krava različitih pasmina, u dobi od dvije do osam godina, zdravih prilikom kliničke pretrage. Ukupno su obrađene 62 krave. Nakon kliničke pretrage, sondiranjem je uzeto najmanje 10 mL buražnoga sadržaja. Količina klora u buražnom sadržaju određena je po Schales-schales metodi. Za određivanje glutaraldehida u 25 krava pokusne skupine i svih krava kontrolne skupine krv s EDTA bila je uzeta iz jugularne vene. S obzirom na klinički nalaz ustanovljene su razlike između pokusne i kontrolne skupine. Ustanovljena je razlika (P<0,001) u aritmetičkoj sredini tjelesne temperature između pokusne skupine (38,90 ± 0,55 °C) i kontrolne skupine (38,68 °C ± 0,15 °C), frekvenciji bila, koja je za pokusnu skupinu iznosila 85,92 ± 19,88, a za kontrolnu 72,00 ± 7,26 i broju buražnih kontrakcija koji je za pokusnu skupinu iznosio 2,75 ± 1,99, a za kontrolnu 8,70 ± 0,48 u pet minuta. Aritmetička sredina frekvencije disanja za pokusnu skupinu bila je 29,11 ± 9,94, a za kontrolnu skupinu 24,80 ±1,68 u minuti (P<0,01). Prosječna vrijednost glutaraldehidnog testa u pokusnoj skupini iznosila je 2.44 ± 1.18 u minuti. Razlika među skupinama bila je na razini P<0,001. Zaključuje se da dokazivanje količine klora u buražnom sadržaju kao najvažnijega pokazatelja za određivanje sindroma abomazalnog refluksa može biti od posebne koristi za dijagnostiku funkcionalne želučane stenoze. Glutaraldehidni test može biti od koristi za određivanje u slučajevima povratne funkcionalne stenoze zbog traumatskog retikuloperitonitisa.