Amputacija donjih ekstremiteta događaj je koji ima značajan psihološki i traumatski učinak na bolesnika. Amputacija ekstremiteta može inducirati niz različitih emocija i stanja. Česta stanja koja su povezana s gubitkom ekstremiteta jesu osjećaj žalovanja, ljutnje, anksioznosti i depresije. Bolesnici se suočavaju s činjenicom da im je tijelo promijenjeno i da druge osobe to primjećuju, da su suočeni s objektivnim funkcionalnim ograničenjima, s promjenom načina života, povećanjem ovisnosti o drugim osobama. Uloga medicinske sestre/tehničara u inicijalnoj i kasnijoj skrbi bolesnika je značajna. Uzrok značajnog broja amputacija u Republici Hrvatskoj su kronične bolesti, stoga je važna psihološka priprema bolesnika u preoperativnom i poslijeoperacijskom razdoblju. Bolesnici s traumatskim amputacijama osjetljiva su skupina bolesnika, i to zato što su nepripremljena na drastične promjene koje im se događaju u kratkom vremenskom razdoblju, a posebice u skupini mlade populacije. Opisujemo epidemiologiju i patofiziologiju bolesti i stanja koja uzrokuju potrebu izvršenja amputacije ekstremiteta. Opisuju se procesi zdravstvene skrbi, psihološke potpore i resocijalizacije osoba s amputiranim ekstremitetima. Uspoređuju se rezultati psihološke potpore i resocijalizacije u Republici Hrvatskoj i svijetu. Naime, u razvijenim zemljama visok dio invaliditeta uzrokovanog amputacijama s posljedičnim invaliditetom ima ekonomsko značenje.